Glas je dio čovjekove intime, dio naše neponovljive osobnosti. Govoreći, mi ne govorimo samo drugima, već i sebi i o sebi. Glas je, dakle, naše zrcalo. Mi u svome glasu uživamo onoliko koliko se volimo. Glas je stoga i autoetoričan, time i erotičan, paradoksalno, samostalan entitet koji je dio nas.

On govori o našoj obrazovanosti, inteligenciji, usredotočenosti na ono o čemu govorimo, govori o našem tijelu, anatomiji, glas registrira psihička i tjelesna stanja, mjeri našu ljubav, mržnju, bol, strah, sreću, tugu. Ma koliko mi šutjeli o tome!

Glas je iznimno snažan alat uvjerljivosti!!!

On se može promijeniti, ako se ne spotaknemo o vlastitu taštinu. Najvažniji je korak želja, a duboko disanje i osvještavanje tijela kao instrumenta mogu učiniti čudo i pomoći nam da se domognemo lijepog i ugodnog glasa, glasa koji će biti uvjerljiv i koji će se pamtiti. A tako i ono o čemu govorimo.

Na Istoku već odavno znaju da glas govori i o spolnoj moći muškarca. Ugađanje glasa za javni govor itekako može ugoditi i naš privatni život. I sve se može postići vrlo jednostavnim vježbama. U njima možete uživati na radionici Dunje Lakuš, a uz malo dobre volje i upornosti, u rezultatima još dugo poslije toga, možda do 30. ili 50. konferencije 'Moć uvjeravanja'.

Cilj je radionice proširiti krilaticu: Po jutru se poznaje dan, po glasu se poznaje noć.

Predavač: Dunja Lakuš