»Bonton – kako to zastarjelo zvuči!«. Etiketa zastarjelosti, neatraktivnosti, pa onda i suvišnosti, donedavno je u nas bila »prilijepljena« čitavom jednom kompleksu međuljudske komunikacije. To se u svakodnevnoj praksi našega (naročito poslovnog) društva sve intenzivnije pokazuje kao opak nesporazum.

Naročito važan segment (poslovne) kulture svake (radne) sredine, bonton je koreografija ophođenja temeljena na zdravu razumu, znanju, poštenju i poštovanju svih sudionika u procesu, jedan od mogućih načina komuniciranja.

Bonton je također i skup različitih poželjnih modela ponašanja. Kao i svaki kodeks, i ovaj »popis i opis modela ponašanja« zadaje koordinate unutar kojih se odvijaju svakodnevni komunikacijski rituali pozdravljanja, predstavljanja, oslovljavanja, približavanja i udaljavanja, odijevanja, rasporeda i ophođenja za (konferencijskim) stolom, vođenja razgovora, telefoniranja i dr., pomažući nam da strukturiramo svoj svakodnevni život, razumijemo svoju okolinu, anticipiramo očekivanja i reakcije, izbjegnemo nesporazume. Dakle: da uspješno komuniciramo s drugima. 

Potvrđujući svu slojevitost komunikacije, bonton predstavlja zajednički nazivnik za verbalno i neverbalno, vizualno i auditivno, tradicijsko i suvremeno, poslovno i privatno, teorijsko i praktično u ljudskom sporazumijevanju.

Predavač: Branka Kos-Pintar