Završio je studij slovenskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu. No, čarolija ga je kazališta privukla sebi. Sa »Slovenskim mladinskim gledališčem« iz Ljubljane  obišao je Europu te ponajviše  područja koja se nalaze između Zagreba,  Sarajeva, Novog Sada, Subotice, Beograda, Skopja i Budve. Studirao je i na Akademiji u Ljubljani, smjer kazališno-radijska režija.  Kazališna vatra  utihnula je početkom devedesetih zbog sudbonosnog susreta s vječnom ljubavlju, koja je proputovala 25 stoljeća, da bi se srela s njim u dvorištu s limunovima jednog kasnog popodneva, gdje su se obećali jedno drugom. Očaravajuća boginja zove se Retorika. Zdravko postaje govornik i zaštitnik retorike, plemenite vještine. 1993. osniva Školu retorike. Počinje s podučavanjem retorike na Pedagoškom fakultetu. Kasnije dolazi u poslovni svijet. 1997. oženio se učiteljicom retorike i Škola retorike doživljava procvat. Kao gostujući predavač prenosi svoja iskustva po raznim visokim školama. Voli se uspoređivati s psihijatrom. Što se novca tiče, obojica su plaćena za riječ. S tom razlikom da je Zdravko plaćan samo za riječ koju je izgovorio pred javnošću, a psihijatar duplo toliko – za svoju riječ i za riječ koju izgovori osoba na kauču.

Radionica: Retorički kabaret - 'stand up lecturing'